Kandidat za župana - Marko Boras Mandić

Rođen sam u Rijeci, svoje djetinjstvo proveo sam na riječkim ulicama, danas kada kao roditelj gledam svoju djecu nekako ne vjerujem da smo se mi tih sedamdesetih i osamdesetih toliko družili i igrali sa svojim vršnjacima. Stalno je bio neki pokret, lovice, skrivača, lopta i trka ili kakav “ozbiljan” sukob s ekipom iz susjednog nebodera ili kvarta. Osnovnu i srednju školu sam završio u Rijeci a kasnije školovanje me vodi od Rijeke do Trsta i Zagreba. Nikad nisam bio ni najbolji đak ni najbolji student, često sam gledao kao iskočiti iz “dosadne šablone”, dok sam studirao radio sam razne poslove gledajući da budem financijski neovisan. Sjećam se, moj prvi posao, još na praksi u srednjoj školi, je bio u jednoj riječkoj tvornici. Kako to danas čudno zvuči - riječkoj tvornici! Sjećam se kao dijete i odlazaka u riječki i kraljevički škver, gdje su mi roditelji radili, oboje kao brodograditelji. Roditeljima, i tim vremenima, mogu zahvaliti na bezbrižnom djetinjstvu i na prilici da se kvalitetno školujem.

Politika me u mladosti nije zanimala, iako moja obitelj ima itekako zanimljiv “politički put”. Djedov brat Krešimir je u ratu bio vojni pilot, utemeljio je partizansku avijaciju, bio ratni zapovjednik Prve eskadrile, osobno vozio Tita u mnogim ratnim operacijama. Sa saveznicima je sudjelovao u iskrcavanju u Normandiji. S druge strane, bakin brat Josip je bio 30-tih godina prošlog stoljeća političar, pravaš, hrvatski emigrant, i kasnije član vlade. Djed i ujak su pak kao civili prošli patnju Bleiburga. Iako bi mnogi na mojem mjestu vjerojatno gledali sakriti neke stvari, mislim da je to u potpunosti krivo. Mene su sve te obiteljske priče naučile da ne smijemo nikada biti isključivi, da moramo učiti iz pogrešaka i da svaka generacija ima za zadatak graditi bolje društvo koje ostavljamo svojoj djeci. Daleko od prošlosti, okrenuti budućnosti. 

Zato sam odlučio u svojim tridesetim godinama uključiti se u politiku, da hrabro i bez straha progovaram o onome što ne valja i da s energijom gradim ono u što vjerujem. Naša županija je predivna, jednostavno nisam osoba koja može stajati sa strane, želim da generacije koje dolaze nikada ne pomisle napustiti ovaj predivni zemaljski kutak.

Nakon faksa proveo sam 20 godina radeći u financijskoj industriji. Krenuo sam skroz od nule, tom periodu mojega života mogu zahvaliti na mnogim usvojenim vještinama, na vječitoj borbi na tržištu da budeš bolji, sposobniji i inovativniji. Taj tzk. realan sektor, koliko god ponekad bio okrutan, on je i pravedan, nema muljanja, ako radiš, ako se boriš, ideš naprijed. 

Tako da danas poseban respekt prema svima koji rade i žive - od svog rada. Vrijeme koje je ispred nas, period izlaska iz covid krize, nosi nam skroz nova pravila. Trebat će nam nove ideje, nova energija i novi ljudi, osobe koje neće bježati od odgovornosti i osobe kojih neće biti strah donositi odluke.

Prije 8 godina sam postao zamjenik župana. Puno sam učio i stvarao. Bio sam u prilici skupiti veliko iskustvo, upoznati sustav, ljude, pokretati inicijative i projekte. Siguran sam da je to veliki kapital koji nosim u ovu izbornu utrku. Snaga, znanje, energija i iskustvo. I dodao bih - ogromna ljubav za naš Kvarner i Gorski kotar, za naš zavičaj, za našu tradiciju i ogromni potencijal naših ljudi da izgradimo zajedno regiju s kojom ćemo se ponositi. Regiju naprednih ideja, modernih tehnologija, sretnih ljudi - i posve normalnih političara.
Puno realiziranih projekata su upotpunili mojih 8 godina rada na mjestu zamjenika župana. Spomenuti ću samo jedan, onaj koji najbolje pokazuje da se iz ničega može napraviti jako jako puno.


Projekt Platak, skijalište i izletište, mjesto koje spaja primorski i planinski dio naše predivne županije. Želim nastaviti graditi županiju tako da budem župan projekata a ne protokola.
O sebi osobno ne pišem previše, ne živim život na Instagramu, ne objavljujem slike djece na fejsu, u tom dijelu sam poput mnogih, posve običan roditelj. Vozim djecu po treninzima, mučim se s nelogičnostima današnjeg obrazovanja, borim se s pošasti mobitela, društvenih mreža i PlayStationa. Sve su to izazovi koje imamo kao roditelji. Uživam u osobama koje volim, obožavam sa sinom u vrtu odigrati nogomet, ili da svi zajedno navečer odigramo Čovječe ne ljuti se po “posebnim pravilima”. Uživam u tek pristiglom novom članu obitelji, kujici Belli. Sve vrlo jednostavne stvari, sitnice koje život čine lijepim.

Eto to sam ja - Marko, jedan od vas.